Nekada je stajao ispred svake kuće, u svakom dvorištu, na salašima i kraj bunara. Njegove grane su širile tišinu i mir, a pod njima su rasle ljubavi, snovi i priče koje su šaputali baka i deka. Dud nije samo drvo- to je mesto okupljanja, zaklon i uspomena na lepe trenutke.
U narodnoj tradiciji, dud je simbol snage, intuicije i tihe zaštite. Njegove dudinje, crvene i bele, kroz vreme su povezivane sa ljubavlju i blagostanjem, jer čak i kada padnu ostave trag.
Ime mu dolazi od latinske reči - mora (odlaganje)- upravo zato što je dud voćka koja poslednja pupi i čeka da mraz prođe. Zbog toga ga zovu najmudrijim drvetom. U grčkoj mitologiji, dud je bio posvećen boginji Atini- onoj koja je nosila mudrost, ali i zaštitu doma. Jer i drveće zna: nije hrabrost krenuti prvi, već znati kad je vreme da se raste.
To je drvo detinjstva. Senka pradomova. Sećanje na svet koji je bio sporiji, ali i topliji. Na svet u kojem se vrednost merila mirisom voća u ruci i tihim letnjim večerima pod granam koje ne zaboravljaju.
Poklonite dud, kao amanet prošlim pričama, dedovima, majskim danima i rukama punim dudinja. Neka svako leto zamiriše na zaboravljene vrednosti...
Specifikacija nije definisana |
Komentari