Bukva je simbol snage, stabilnosti i trajanja. Njeno ime potiče od grčke reči fagein- jesti, jer su njeni plodovi od davnina hranili ljude i šumske životinje. Međutim, značaj bukve prevazilazi njenu korisnost jer ona je oduvek bila drvo koje povezuje čoveka sa prirodom i duhovnim svetom.
U narodnoj tradiciji mnogih kultura- slovenskih, keltskih, germanskih i antičkih- bukva je zauzimala posebno mesto. Smatrana svetim drvetom, često je rasla kraj kuće ili okupljališta, štiteći dom od uroka i nesreće. Verovalo se da pod njenom krošnjom borave vile, čuvari šume.
Njena kora je bila kao stranica knjige, na njoj su uklesane poruke, zaveti, legende i ljubavne reči. Verovalo se da bukva pamti i da prenosi poruke generacijama. U starim šumama i danas se mogu pronaći tragovi tih davnih rečenica- tiha svedočanstva vremena koje traje.
U mitologiji, bukva je bila drvo Zevsa, boga neba i groma. Narodno verovanje kaže da munje ne pogađaju bukvu- da pod njom vlada mir, čak i kada ceo svet grmi. Ta tiha zaštita učinila je da se ljudi okupljaju pod njenim granama, pronalazeći sigurnost i spokoj.
Bukva je simbol mudrosti jer njena sporost nije slabost već izraz dubokog razumevanja ritma prirode. Ona raste polako, ali ostaje vekovima. Ne govori glasno, ali sve pamti.
Poklonite bukvu- drvo koje pruža zaklon, nosi priče i podeća nas da je prava snaga u strpljenju. Neka svaka njena krošnja širi tišinu koja hrabri i mir koji leči.
Specifikacija nije definisana |
Komentari