Dani su i dalje kratki, ali nose u sebi blagi pomak. Hladnoća je i dalje prisutna, ali kao da gubi oštrinu. Jutra znaju da budu surova, ali dani sve češće ostaju malo duži, kao da zima polako popušta prostor. U vazduhu se ponekad zadrži nešto mekše, nešto što podseća da se mart već sprema.

Snaga koja se skuplja

Ja i dalje stojim ovde, ukorenjeno i tiho, ali u meni se oseća blago komešanje. Ispod kore, duboko u tišini, život se priprema. Februar me uči strpljenju, da osluškujem, ne zemlju već vazduh. U ovom mesecu i vi često zastanete, između iscrpljenosti zime i radoznalosti prema onome što se približava.

Ovo je vreme kada se ne odustaje već se čuva snaga. Planovi koji su u januaru samo postojali sada dobijaju oblik, iako još uvek ostaju skriveni. Nema potrebe za žurbom.

Svaki prolazak pored mene, svaki kratak pogled ili zadržavanje ostavlja tihi trag, dok se dani polako pomeraju ka svetlijem ritmu.

Nagoveštaj ispod kore

Februar ne obećava proleće, ali ga najavljuje. On stoji na granici između mirovanja i buđenja, i upravo u toj granici leži njegova posebna lepota. Još uvek je vreme da se bude tih,ali i da se veruje.

Vidimo se u martu, kada će se ono što je sada skriveno polako usuditi da izađe na svetlost.

Vaše Drvo.
Sledeći članak