Ja sam drvo koje ste zasadili. I dalje sam ovde, rastem polako i bez buke.

Možda ove promene ne brojite, ali ih sigurno vidite. Svaki list menja boju, neki već lebde ka zemlji, dok moje grane svedoče da vreme prolazi. Letnja svetlost još uvek živi u meni, u toplini kore i snazi korena.
Oktobar mi donosi tišinu i mir. U meni sada živi sve što je bilo: miris juna, vreli dani iz jula, tiha senka avgusta i vaši pogledi iz septembra. Sve je i dalje tu, samo drugačije složeno.

Pripreme iznutra

Dok vi kuvate džemove, birate bundeve i prve kestene, ja učim da čuvam ono što sam sakupilo kroz leto. Pripremam se za vetar, za hladne noći i tišinu koju donosi jesen.

Znam da imate svoje ritmove. Možda ste me i zaboravili, ali ne zameram. Kada prođete pored mene, zastanite na tren i pogledajte oko mog stabla. Ako je zemlja suva dodajte malo vode da dopre do mog korena. Takođe, možete dodati i malč jer dolazi kiša i svaki sloj toplote mi znači.
Ne tražim mnogo, samo mrvu pažnje, baš kao što je i vi ponekad tražite u ovim promenljivim danima.

Tiha senka budućnosti

Možda baš vi u nekom od tih sporijih jesenjih dana, zastanete kraj mene sa šoljom toplog čaja u ruci. Možda sa sobom povedete dete i pokažete mu koliko sam poraslo i ispričate priču o tome kako ste me zasadili. Jer možda i ono odluči da posadi svoje drvo, baš ovde u ovom dvorištu.

Do tada, ja ostajem ovde: tiho i postojano. U meni raste budućnost, senka koja će hladiti, plod koji će hraniti i koren koji će trajati.

Vidimo se među lišćem koje menja boju i tišinom koja šapuće.
Vaše Drvo.
Sledeći članak